Ljekovito bilje
Što je ljekovito bilje (ljekovite trave i sl.)? Kada se govori o ljekovitom bilju, prva pomisao je na magiju, vračanje i slične pojmove. Međutim, ljekovito bilje se zaista nalazi oko nas, samo ga treba znati koristiti. Ljekovitim biljem se danas koristi i suvremena znanost, koja ili kopira prirodne spojeve, ili iz prirodnih spojeva pokušava napraviti još učinkovitije lijekove. Jedan od najboljih primjera je kora breze, koju su naši preci žvakali kad bi imali problema, primjerice s glavoboljom, a danas se glavni sastojak kore, acetil-salicinska kiselina nalazi u lijekovima za bolove ili snižavanje temperature.
Teško je postaviti granicu što je ljekovito bilje, a što nije. Prema nekim teorijama, sve biljke mogu biti ljekovite, samo je pitanje pristupa i korištenja. Biljke mogu pomoći i u nekakvim medicinskim tegobama, ali u svakodnevnom životu, kada je u pitanju stres, upale i slično. Ono što je važno za naglasiti, ovdje se ne zagovara isključiva upotreba biljaka, umjesto lijekova propisanih od strane doktora, ali je činjenica da se pravilnim korištenjem biljaka može pomoći vlastitom organizmu kroz neko vrijeme.
Teško je postaviti granicu što je ljekovito bilje, a što nije. Prema nekim teorijama, sve biljke mogu biti ljekovite, samo je pitanje pristupa i korištenja. Biljke mogu pomoći i u nekakvim medicinskim tegobama, ali u svakodnevnom životu, kada je u pitanju stres, upale i slično. Ono što je važno za naglasiti, ovdje se ne zagovara isključiva upotreba biljaka, umjesto lijekova propisanih od strane doktora, ali je činjenica da se pravilnim korištenjem biljaka može pomoći vlastitom organizmu kroz neko vrijeme.
Sakupljanje ljekovitog bilja
Zanimljivo je kako se veliki broj korisnih biljaka može pronaći u našem bližem okolišu. Međutim, NIKAKO NEMOJTE brati biljke ako niste SIGURNI da znate prepoznati pravu biljku. Biljke mogu jako slično izgledati, a jedna može biti jestiva, dok druga otrovna u izuzetno malim količinama. Baš se ove godine dogodilo nekoliko teških slučajeva zamjena medjeđeg luka i mrazovca, unatoč tome što nisu slični. Danas, unutar planinarskih društava širom Hrvatske, postoje sekcije biljara, koje izlaze na terene i skupljaju biljke, a nove članove uče o biljkama. To je odličan način za započeti druženje s biljkama, s obzirom da postoje brojni entuzijasti i ljudi koji vole biljke, a voljni su svoje znanje prenijeti i drugima.
Jedan od jednostavnijih načina je nabavka literature. Danas je moguća i preko interneta i u brojnim knjižarama naći kvalitetne knjige s jako dobrim opisima, slikama, te upozorenjima, ukoliko postoje slične biljke, na što valja obratiti pozornost.
Osim poznavanja biljaka, potrebno je znati i da li su zaštićene. Zaštićene vrste se svrstavaju u kategorije, a propisana je i kazna za uništavanje i branje takvih vrsta. Ako je biljka osjetljiva, lako može doći do njena istrebljenja, pa je potrebno provjeriti prije branja da li je biljku uopće dozvoljeno brati. S obzirom na raznolikost biljaka, sigurno postoji biljka koja ima slična ili jednaka svojstva, a isto tako je lako dostupna. Samo se prethodno trebate upoznati s raznolikošću biljnih vrsta.
Jedan dobar dio biljaka možete sami uzgajati i komercijalno su dostupne. Primjerice, na proljeće možete kupiti niz različitih pakiranja po trgovinama različitih mediteranskih biljaka, ali i ostalih začinskih i ljekovitih. Takve biljke su recimo majčina dušica (timjan), kadulja, ružmarin, kamilica i brojne druge.
Kada skupljate biljke, bitno je da skupljate zdrave primjerke, koji nisu zakržljali, koje je lako prepoznati. Važno je napomenuti kako ista biljka u različitim staništima može različito izgledati, pa tako i lako zavarati početnika. Vrlo je važna i pozicija gdje se biljka nalazi. Nikada nemojte brati biljke uz cestu, udaljite se maksimalno koliko možete, pazite da nema industrije ili kanalizacije i sličnih pojava u vašoj blizini.
Vrijeme skupljanja je isto bitno. Ovisno o biljnoj vrsti i koji se dio biljke skuplja, ovisi i razdoblje u godini kada se bere. Na stranicama je označeno uz biljnu vrstu kada je najbolje brati koji njezin dio. U pravilu, u našoj umjerenoj klimi, biljke obično brzo rastu u proljeće, cvjetaju krajem proljeća, početkom ljeta, a plodovi ili sjemenke su krajem ljeta i u jesen. U skladu s time, potrebno je odrediti vrijeme kada se pojedini dio može brati.
Svakako je bitno i da se biljni materijal ne skuplja za vrijeme padalina, posebno ako ga nemate namjeru pripremiti odmah nego osušiti i spremiti. Naime, mokar svježi materijal lako na sebi razvija plijesan, i jako ga je teško osušiti.
Jedan od jednostavnijih načina je nabavka literature. Danas je moguća i preko interneta i u brojnim knjižarama naći kvalitetne knjige s jako dobrim opisima, slikama, te upozorenjima, ukoliko postoje slične biljke, na što valja obratiti pozornost.
Osim poznavanja biljaka, potrebno je znati i da li su zaštićene. Zaštićene vrste se svrstavaju u kategorije, a propisana je i kazna za uništavanje i branje takvih vrsta. Ako je biljka osjetljiva, lako može doći do njena istrebljenja, pa je potrebno provjeriti prije branja da li je biljku uopće dozvoljeno brati. S obzirom na raznolikost biljaka, sigurno postoji biljka koja ima slična ili jednaka svojstva, a isto tako je lako dostupna. Samo se prethodno trebate upoznati s raznolikošću biljnih vrsta.
Jedan dobar dio biljaka možete sami uzgajati i komercijalno su dostupne. Primjerice, na proljeće možete kupiti niz različitih pakiranja po trgovinama različitih mediteranskih biljaka, ali i ostalih začinskih i ljekovitih. Takve biljke su recimo majčina dušica (timjan), kadulja, ružmarin, kamilica i brojne druge.
Kada skupljate biljke, bitno je da skupljate zdrave primjerke, koji nisu zakržljali, koje je lako prepoznati. Važno je napomenuti kako ista biljka u različitim staništima može različito izgledati, pa tako i lako zavarati početnika. Vrlo je važna i pozicija gdje se biljka nalazi. Nikada nemojte brati biljke uz cestu, udaljite se maksimalno koliko možete, pazite da nema industrije ili kanalizacije i sličnih pojava u vašoj blizini.
Vrijeme skupljanja je isto bitno. Ovisno o biljnoj vrsti i koji se dio biljke skuplja, ovisi i razdoblje u godini kada se bere. Na stranicama je označeno uz biljnu vrstu kada je najbolje brati koji njezin dio. U pravilu, u našoj umjerenoj klimi, biljke obično brzo rastu u proljeće, cvjetaju krajem proljeća, početkom ljeta, a plodovi ili sjemenke su krajem ljeta i u jesen. U skladu s time, potrebno je odrediti vrijeme kada se pojedini dio može brati.
Svakako je bitno i da se biljni materijal ne skuplja za vrijeme padalina, posebno ako ga nemate namjeru pripremiti odmah nego osušiti i spremiti. Naime, mokar svježi materijal lako na sebi razvija plijesan, i jako ga je teško osušiti.
Čuvanje ljekovitog bilja
Najčešće se biljke čuvaju tako da se osuše. Korijenje i stabljike je najbolje odmah oprati i narezati, kada se osuše to će biti jako teško ili nemoguće. Listove i cvjetove ili cvatove nemojte prati, samo ih ispušite ili otresite od prašine ili kukaca, jer ako ih smočite, nećete ih moći dobro osušiti, pa postoji mogućnost od propadanja biljnog materijala zbog plijesni, truljenja i sl.
Cilj je što jednostavnije, ali i što pažljivije osušiti biljke. Sušenje direktno na Suncu nije preporučljivo za sve biljke, osobito za one bogate eteričnim uljima. Probajte sušiti biljke na prozračnom mjestu, u ormaru koji ima otvore za cirkulaciju zraka, na rešetki, znači sa što više zraka što je moguće. Nemojte sušiti biljke iznad štednjaka, osim što dolazi do naglih promjena temperature, konstantno se vlaži isparavanjem za vrijeme kuhanja, masti se...
Sušenje ne treba trajati dugo, a ako su cvjetovi ili cvatovi i listovi dobro osušeni, bit će hrskavi i mrvit će se na dodir. Bitno je da zadrže svoju boju, ali i jak i karakterističan miris za tu vrstu.
Nakon sušenja, najgore je ono što većina ljudi radi, pohraniti biljke u staklenke i postaviti kao svojevrstan ukras. Biljka i dalje sadrži određenu količinu vode, može doći do kvarenja i slično. Najbolja pohrana je u papirnatim ili platnenim vrećicama, ali obavezno označite što se nalazi u vrećici, kako bi kasnije bili sigurni. Osim vrste, zapišite si i kada ste je ubrali, potom spremite na hladno mjesto, bez sunčeve svjetlosti. Uz takvu pripremu, biljni materijal bi trebao izdržati barem godinu dana.
Cilj je što jednostavnije, ali i što pažljivije osušiti biljke. Sušenje direktno na Suncu nije preporučljivo za sve biljke, osobito za one bogate eteričnim uljima. Probajte sušiti biljke na prozračnom mjestu, u ormaru koji ima otvore za cirkulaciju zraka, na rešetki, znači sa što više zraka što je moguće. Nemojte sušiti biljke iznad štednjaka, osim što dolazi do naglih promjena temperature, konstantno se vlaži isparavanjem za vrijeme kuhanja, masti se...
Sušenje ne treba trajati dugo, a ako su cvjetovi ili cvatovi i listovi dobro osušeni, bit će hrskavi i mrvit će se na dodir. Bitno je da zadrže svoju boju, ali i jak i karakterističan miris za tu vrstu.
Nakon sušenja, najgore je ono što većina ljudi radi, pohraniti biljke u staklenke i postaviti kao svojevrstan ukras. Biljka i dalje sadrži određenu količinu vode, može doći do kvarenja i slično. Najbolja pohrana je u papirnatim ili platnenim vrećicama, ali obavezno označite što se nalazi u vrećici, kako bi kasnije bili sigurni. Osim vrste, zapišite si i kada ste je ubrali, potom spremite na hladno mjesto, bez sunčeve svjetlosti. Uz takvu pripremu, biljni materijal bi trebao izdržati barem godinu dana.